bespomoćan

Serbo-Croatian

Etymology

From bez- +‎ pomoć.

Pronunciation
  • IPA(key): /bêspomot͡ɕan/
  • Hyphenation: bes‧po‧mo‧ćan

Adjective

bȅspomoćan (definite bȅspomoćnī, comparative bespomoćniji, Cyrillic spelling бе̏спомоћан)

  1. helpless

Declension
positive indefinite forms
singular masculine feminine neuter
nominative bespomoćan bespomoćna bespomoćno
genitive bespomoćna bespomoćne bespomoćna
dative bespomoćnu bespomoćnoj bespomoćnu
accusative inanimate
animate		 bespomoćan
bespomoćna		 bespomoćnu bespomoćno
vocative bespomoćan bespomoćna bespomoćno
locative bespomoćnu bespomoćnoj bespomoćnu
instrumental bespomoćnim bespomoćnom bespomoćnim
plural masculine feminine neuter
nominative bespomoćni bespomoćne bespomoćna
genitive bespomoćnih bespomoćnih bespomoćnih
dative bespomoćnim(a) bespomoćnim(a) bespomoćnim(a)
accusative bespomoćne bespomoćne bespomoćna
vocative bespomoćni bespomoćne bespomoćna
locative bespomoćnim(a) bespomoćnim(a) bespomoćnim(a)
instrumental bespomoćnim(a) bespomoćnim(a) bespomoćnim(a)
positive definite forms
singular masculine feminine neuter
nominative bespomoćni bespomoćna bespomoćno
genitive bespomoćnog(a) bespomoćne bespomoćnog(a)
dative bespomoćnom(u/e) bespomoćnoj bespomoćnom(u/e)
accusative inanimate
animate		 bespomoćni
bespomoćnog(a)		 bespomoćnu bespomoćno
vocative bespomoćni bespomoćna bespomoćno
locative bespomoćnom(e/u) bespomoćnoj bespomoćnom(e/u)
instrumental bespomoćnim bespomoćnom bespomoćnim
plural masculine feminine neuter
nominative bespomoćni bespomoćne bespomoćna
genitive bespomoćnih bespomoćnih bespomoćnih
dative bespomoćnim(a) bespomoćnim(a) bespomoćnim(a)
accusative bespomoćne bespomoćne bespomoćna
vocative bespomoćni bespomoćne bespomoćna
locative bespomoćnim(a) bespomoćnim(a) bespomoćnim(a)
instrumental bespomoćnim(a) bespomoćnim(a) bespomoćnim(a)
comparative forms
singular masculine feminine neuter
nominative bespomoćniji bespomoćnija bespomoćnije
genitive bespomoćnijeg(a) bespomoćnije bespomoćnijeg(a)
dative bespomoćnijem(u) bespomoćnijoj bespomoćnijem(u)
accusative inanimate
animate		 bespomoćniji
bespomoćnijeg(a)		 bespomoćniju bespomoćnije
vocative bespomoćniji bespomoćnija bespomoćnije
locative bespomoćnijem(u) bespomoćnijoj bespomoćnijem(u)
instrumental bespomoćnijim bespomoćnijom bespomoćnijim
plural masculine feminine neuter
nominative bespomoćniji bespomoćnije bespomoćnija
genitive bespomoćnijih bespomoćnijih bespomoćnijih
dative bespomoćnijim(a) bespomoćnijim(a) bespomoćnijim(a)
accusative bespomoćnije bespomoćnije bespomoćnija
vocative bespomoćniji bespomoćnije bespomoćnija
locative bespomoćnijim(a) bespomoćnijim(a) bespomoćnijim(a)
instrumental bespomoćnijim(a) bespomoćnijim(a) bespomoćnijim(a)
superlative forms
singular masculine feminine neuter
nominative najbespomoćniji najbespomoćnija najbespomoćnije
genitive najbespomoćnijeg(a) najbespomoćnije najbespomoćnijeg(a)
dative najbespomoćnijem(u) najbespomoćnijoj najbespomoćnijem(u)
accusative inanimate
animate		 najbespomoćniji
najbespomoćnijeg(a)		 najbespomoćniju najbespomoćnije
vocative najbespomoćniji najbespomoćnija najbespomoćnije
locative najbespomoćnijem(u) najbespomoćnijoj najbespomoćnijem(u)
instrumental najbespomoćnijim najbespomoćnijom najbespomoćnijim
plural masculine feminine neuter
nominative najbespomoćniji najbespomoćnije najbespomoćnija
genitive najbespomoćnijih najbespomoćnijih najbespomoćnijih
dative najbespomoćnijim(a) najbespomoćnijim(a) najbespomoćnijim(a)
accusative najbespomoćnije najbespomoćnije najbespomoćnija
vocative najbespomoćniji najbespomoćnije najbespomoćnija
locative najbespomoćnijim(a) najbespomoćnijim(a) najbespomoćnijim(a)
instrumental najbespomoćnijim(a) najbespomoćnijim(a) najbespomoćnijim(a)

References
This article is issued from Wiktionary. The text is licensed under Creative Commons - Attribution - Sharealike. Additional terms may apply for the media files.